Povijest, utemeljenje i podaci
Samostan i ova "kuća susreta TABOR" pripadaju Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, Kaptol 9. Sadašnji provincijal je o Željko Železnjak
Kao provincija s ovakvim geografskim granicama ona postoji od godine 1900. a prvi provincijal bio je imenovan od Rima o. Vendelin Vošnjak, sada sluga Božji i nadamo se uskoro kandidat za beatifikaciju. U godini velikog kršćanskog jubileja mi ćemo slaviti 100.-tu obljetnicu postojanja naše provincije.
Provincija se uvijek brinula za odgoj svog pomlatka i za sudjelovanje u prosvjeti mladih ljudi. Devetstodvadesetih godina sagradila je kolegij i gimnaziju u Varaždinu odakle su nikla mnoga franjevačka zvanja, ali isto tako i mnogi sada već isluženi kulturni i znanstveni radnici u našem narodu. Godine 1945. kolegij je zatvoren i zgrada je potom nacionalizirana po poznatim partizansko-boljševističkim metodama. Mnogi franjevci dijelili su sudbinu brojnih ljudi Crkve i naroda po logorima i zatvorima.
Neprestano se osjećala potreba za vlastitom ustanovom za odgoj budućih franjevaca i svećenika ove provincije. U teškim poratnim godinama ipak se uspjelo na Kaptolu u Zagrebu, u skučenim prostorima godine 1954. otvoriti vlastitu gimnaziju sa sva četiri razreda. Nije bilo lako u tom samostanu smjestiti sav provincijski pomladak s profesorima. Živjelo se u siromaštvu, skromno ali predano i radosno.
Godine 1969. mogla se cijela gimnazija premjestiti konačno u novoizgrađenu zgradu pri Franjevačkom samostanu u Samoboru. Uz stručno osoblje u gradnji zgrade sudjelovali su i naši đaci i studenti bogoslovije. Gimnazija se prozvala imenom "Mater et magistra" (Majka i učiteljica), po prvim riječima poznate enciklike pape Ivana XXIII. Kuća je mogla udomiti sve gimnazijalce naše provincije. Djelovala je do godine 1977.
Zbog nedostatka profesora, ali još više zbog manjeg broja đaka premjestilo se naše đake opet na Kaptol s time da su od tada pohađali gimnaziju u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu.
Od tada ova zgrada služi za različite susrete posebno za potrebe naše provincije. Održavaju se u njoj povremeno duhovne vježbe franjevaca, susreti ministranata i slično. Bili su povremeno i različiti seminari, tribine i susreti mladih koji se okupljaju oko našeg samostana i crkve u Samoboru. Ipak, zgrada nije ni izdaleka mogla biti iskorištena u potpunosti.
Godine domovinskog rata daju ovoj zgradi puni smisao ljubavi u prihvaćanju najprije godine 1991. prognanih iz Banovine (osobito Hrv. Čuntića i Kostajnice gdje djeluju naši franjevci), a potom i nešto iz Vukovara i okolice. Ipak, godine 1992. pošto se rasplamsao i rat u Bosni i Hercegovini, franjevci Bosne Srebrene koji imaju svoju teologiju u Sarajevu na Neđarićima, traže smještaj za svoju teologiju, za studente i dijelom i za profesore. Prognanicima se u dogovoru s Uredom za prognanike nalazi novi smještaj, a prihvaćaju se izbjegli franjevci, profesori i studenti teologije iz Sarajeva. Oni su u ovoj zgradi boravili sve do kraja ožujka ove 1997. godine.
Odmah po njihovu odlasku pristupilo se neophodnoj sanaciji najnužnijih prostorija. Nakana je provincije da ova zgrada, smještena u lijepom okruženju, posluži u potpunosti za duhovno dobro našega naroda. Na zasjedanju provincijskog definitorija u prvoj polovici srpnja ove godine određen je o. Zvjezdan Linić, dosadašnji pastoralni radnik u crkvi sv. Franje na Kaptolu, za ravnatelja zgrade i organizatora susreta vjernika u toj zgradi. Zgrada tada dobiva i svoje novo ime "kuća susreta TABOR" prema istoimenom brdu Isusova preobraženja, u vidu brojnih programa za duhovnu i vjersku izgradnju svih posjetitelja, a osobito sudionika različitih seminara, tečajeva, duhovnih vježbi i slično.
Od 4. kolovoza ona je gotovo neprestano u funkciji dobra. Već su održana tri seminara po četiri dana za grupe po 50 sudionika, a kroz četiri tjedna boravilo je ovdje 30 mladih franjevaca iz svih hrvatskih provincija koji su se priravljali za svoje svečane doživotne zavjete u Franjevačkom redu.
Zaziv Duha Svetoga i blagoslov zgrade za ovaj novi početak obavio je 20. rujna 1997. godine o. Lucije Jagec, provincijal. Pritom je pročitano i pismo zagrebačkog nadbiskupa Kardinala Franje Kuharića, a kod blagoslova su progovorili o. Zvjezdan Linić, ravnatelj kuće susreta TABOR i o. Bonaventura Duda, profesor u miru iz Zagreba.
Zgrada ima mogućnost udomiti maksimum do 100 korisnika; u isto vrijeme mogu raditi jedna ili više grupa. Ima svoju kapelu koju je na čast svetom Franji 19. rujna 1971. godine blagoslovio zagrebački nadbiskup Kardinal Franjo Kuharić.
Kuća susreta Tabor potrebna je velikih sanacionih zahvata i treba neprestana
sredstva za normalno funkcioniranje. Svojih sredstava nema.
Ne želi biti komercijalna i ne može se održavati iz vlastitih izvora. Računamo na dobre ljude koji će pomagati da u njoj brojni tragatelji Boga otkriju svjetlost lica Božjega.